Često postavljana pitanja (FAQ)

Što su to inteligentni transportni sustavi (ITS)?

Inteligentni transportni sustavi (ITS) su informacijsko-komunikacijska nadgradnja cestovne infrastrukture koja povezuje ceste, vozila i korisnike u jedinstven sustav radi sigurnijeg, učinkovitijeg i ekološki održivijeg prometa.

Kako bismo u potpunosti odgovorili na to kako ovaj koncept funkcionira, ključne informacije dijelimo kroz tri glavna područja:

  • 1. Glavna područja primjene ITS-a u cestovnom prometu U svakodnevnoj praksi, ITS rješenja se najčešće implementiraju kroz sljedećih šest ključnih segmenata:

    • Upravljanje prometom (adaptivni semafori, koordinacija raskrižja, prioritet javnog prijevoza)

    • Upravljanje mobilnošću (informacije putnicima u stvarnom vremenu, pametno parkiranje)

    • Upravljanje prometnim incidentima (detekcija i automatsko obavještavanje, eCall)

    • Naplata cestarine (slobodni tok/free-flow, ENC sustavi)

    • Sigurnost ranjivih sudionika u prometu (sustavi za pješake i bicikliste)

    • Povezivanje s drugim oblicima prijevoza (multimodalne platforme)

  • 2. Koji je pravni i zakonodavni okvir za ITS? U Hrvatskoj su ITS sustavi pravno definirani Zakonom o cestama (NN 84/11, s izmjenama i dopunama). Cijeli okvir usklađen je s europskim zakonodavstvom, točnije s krovnom EU Direktivom 2010/40/EU te njezinom najnovijom nadogradnjom, Direktivom (EU) 2023/2661, koja osigurava standardiziran i prekogranični razvoj pametnih tehnologija na razini cijele EU.

  • 3. Koje su mjerljive koristi i rezultati uvođenja ITS-a? Prema službenim evaluacijskim studijama Europske komisije, implementacija ovih rješenja donosi izravna i dokaziva poboljšanja u prometu: smanjuje vrijeme putovanja u urbanim sredinama za 15-25%, smanjuje broj prometnih nesreća za 10-20%, te reducira potrošnju goriva i emisije štetnih plinova u prometnim zastojima i do 15%.

Planirate implementaciju ITS rješenja u svom gradu ili projektu? Naš tim stručnjaka razvija i implementira napredna softverska i hardverska rješenja prilagođena vašim specifičnim potrebama. Pretvorite prometne izazove u pametna rješenja.

Kontaktirajte nas za besplatne konzultacije

Što su to kooperativni inteligentni transportni sustavi (C-ITS)?

Kooperativni inteligentni transportni sustavi (eng. Cooperative Intelligent Transport Systems) su sustavi koji omogućuju cestovnim vozilima komunikaciju s drugim vozilima, cestovnom infrastrukturom i s ostalim sudionicima u prometu (uključujući pješake i bicikliste te ostale ranjive sudionike u prometu – Vurnerable Road Users). Sustav se temelji na tehnologijama bežične komunikacije kratkog i dugog dometa, a njegov je cilj povećanje sigurnosti prometa, povećanje prometne učinkovitosti i održivosti prometa.

C-ITS-a se oslanja na V2X (Vehicle-to-Everything) dvosmjernu komunikaciju, koja se dijeli na nekoliko glavnih podsustava:

  • V2V (Vehicle-to-Vehicle): komunikacija između dva ili više vozila (npr. upozorenje na naglo kočenje vozila ispred, upozorenje na mogući sudar u raskrižju i sl ).
  • V2I (Vehicle-to-Infrastructure): komunikacija između vozila i cestovne infrastrukture (npr. informiranje vozila o preostalom trajanju zelenog svjetla na semaforu, radovima na cesti, vremenskim uvjetima na cesti, ulasku u krivi smjer i sl.).
  • V2P (Vehicle-to-Pedestrian/Vulnerable Road Users): komunikacija između vozila i ranjivih sudionika u prometu radi povećanja sigurnosti ranjivih sudionika u prometu (razmjena podataka o lokaciji i brzini radi prevencije kolizije).
  • V2N (Vehicle-to-Network): komunikacija vozila s mobilnom mrežom i podatkovnim centrima (prometne informacije u stvarnom vremenu i sl.).
  • V2G (Vehicle-to-Grid): komunikacija i razmjena energije između električnog vozila i elektroenergetske mreže.
      Zašto zeleno vrijeme za pješake na semaforu traje kratko?

      Duljina zelenog svjetla za pješake ovisi o lokaciji na kojoj se semafor nalazi, veličini raskrižja te o prometnom opterećenju raskrižja. Važno je spomenuti da se ukupno vrijeme za pješake sastoji od zelenog svjetla, odnosno vremena propuštanja, i crvenog svjetla koje traje do pojave zelenog svjetla konfliktnog smjera, odnosno vremena napuštanja. Ako se svi sudionici u prometu drže propisa, pješak je tijekom vremena napuštanja siguran, pa otuda i naziv zaštitno vrijeme.

      Ponekad se događa da uvjetno kompatibilni tokovi vozila, odnosno vozila koja na raskrižju skreću ulijevo ili udesno, tijekom zaštitnog vremena za pješake ili tijekom prelaska sa zelenog na zaštitno vrijeme ne propuste pješake ili im trube tijekom prelaska, što nije u skladu sa zakonskim propisima jer imaju obvezu propuštanja pješaka.

      Zakonski je propisano da pješak za vrijeme zelenog svjetla mora prijeći najmanje polovicu pješačkog prijelaza, pri čemu se u pravilu uzima brzina pješaka od 1,2 m/s. Uzmimo za primjer kolnik širine 12 metara. Za prijelaz polovice kolnika potrebno je najmanje 5 sekundi zelenog svjetla (6 m : 1,2 m/s = 5 s) i najmanje 10 sekundi crvenog svjetla, odnosno zaštitnog vremena (12 m : 1,2 m/s = 10 s), tako da je u toj situaciji minimalno ukupno vrijeme za pješake 15 sekundi. Zakonski je također propisano da zeleno svjetlo ne može trajati kraće od 5 sekundi te da se treptanje zelenog svjetla smatra zelenim svjetlom.

      Premda zvuči kontradiktorno, u kontekstu sigurnosti pješaka zaštitno je vrijeme važnije od vremena propuštanja jer, koliko god zeleno svjetlo trajalo, moramo osigurati siguran prijelaz pješaka i onda kada zakorači na pješački prijelaz u posljednjoj sekundi zelenog svjetla.